Glavni umaški trg predstavljao je dugo vremena priličan problem za grad orijentiran turizmu. Svojedobno tu je bila čak autobusna stanica, a trg su osim toga “krasili” benzinska pumpa i dosta negostoljubivi lokali. Autobusna stanica kasnije je premještena na rub grada, ali trg zato nije postao mnogo atraktivniji. No, 2001. godine umaško gradsko poglavarstvo raspisuje natječaj za “izradu idejnog i urbanističkog rješenja” čiji cilj je bio “kvalitetno funkcionalno i vizualno rješenje glavnog gradskog trga kao gradskog središta s posebnom integrativnom funkcijom u novom tisućljeću”. Žiri se ni za jedan rad nije odlučio, već je dodijelio dvije druge nagrade zagrebačkim arhitektima: timu Hrabak–Silađin i Nenadu Fabijaniću čiji se je natječajni rad već detaljno bavio oblikovanjem trga, te mu je povjerena izvedba.